Bol i oštećenja zglobova

Ugradnja umjetnog zgloba - endoproteze

Ugradnja endoproteze odnosno umjetnoga zgloba zahvat je kojim se omogućuje povrtak funkcije zglobu koji je nepovratno degenerativno promijenjen te onemogućava pacijentu bezbolnu i urednu pokretljivost odnosno normalnu kvalitetu života.

Liječenje degenerativnih promjena u početnim fazama svodi se na fizikalnu terapiju, smanjenje tjelesne težine, aplikacije protuupalnih i analgetskih lijekova (blokade) te primjene nesteroidnih antireumatika. Kasnije se prelazi na aplikaciju tzv. zglobnih maziva (hondroitin, synochrom, ViscoPlus®) koja poboljšavaju i olakšavaju pokretljivost te tretmana aplikacije matičnih stanica (Lipogems) koje obnavljaju zglobnu hrskavicu i ostale strukture zgloba. U trenutku kada je zglob u potpunosti devastiran i iscrpljene su sve ostale terapijske mogućnosti potrebno je učiniti zamjenu zglobnih ploha koljena te ugraditi endoprotezu.

ENDOPROTEZA KOLJENA

Operativni zahvat ugradnje endoproteze koljena traje najviše 60 minuta, a pri načinu ugradnje ističemo minimalno invazivni pristup s ciljem maksimalnog očuvanja ostalih struktura i malenog postoperativnog ožiljka. Koriste se najsuvremeniji implantati od titana i keramike renomiranih svjetskih proizvođača.

Pomnim planiranjem uz pomoć računalnog mjerenja te 3D virtualnog modela koljena izvrši se sva priprema za resekciju zglobnih ploha te se potom pripreme natkoljena i potkoljena kost za ugradnju implantata. Uz precizno mjerenje i planiranje te pravilnu kasniju ugradnju zglobne plohe leže u savršenoj ravnini i pod pravim kutem uz minimalna odstupanja (do 1 milimetar te 1 stupanj) što daje garanciju za buduću neometanu laganu pokretljivost i funkciju koljenog zgloba te samim time i njegovu dugovječnost.

Rehabilitacijski proces počinje isti dan, a hod na vlastitim nogama uz pomoć fizioterapeuta i kontrolu operatera odvija se prvi dan postoperativno uz pomoć štaka. Pacijent nakon 3-4 dana ide kući te nastavlja s planiranom rehabilitacijom.

PARCIJALNA ENDOPROTEZA KOLJENA

Ugradnja parcijalne endoproteze koljena je minimalno invazivan zahvat koji se vrši kroz mnogo manji rez nego kod ugradnje totalne endoproteze, a svi ostali dijelovi zgloba ostaju pošteđeni. Samim time oporavak je puno brži i lakši za pacijenta koji drugi dan nakon zahvata ide kući.

U slučaju oštećenja samo manjeg dijela koljenog zgloba (medijalni ili lateralni dio) uz vitalno očuvane ostale dijelove i strukture zgloba moguće ugraditi parcijalnu endoprotezu koljena. Na ostalim djelovima zgloba hrskavica i zglobna pukotina moraju biti očuvani te ne smije biti drugih izraslina. Ugradnjom parcijalne endoproteze koljena vrlo precizno se zamjenjuju i nadomještaju samo oni dijelovi zgloba koji su nepovratno oštećeni dok se kost i hrskavica na drugim dijelovima čuvaju kao i svi ligamenti koljenoga zgloba.

Na ovaj način čuvaju se svi vitalni dijelovi zgloba koji su funkcionalni i zdravi te se izbjegava ugradnja totalne endoproteze čime se cijeli koljeni zglob zamijeni umjetnim strukturama.

ENDOPROTEZA KUKA

Ugradnja endoproteze kuka omogućava pacijentu da s teškom artrozom zgloba i iscrpljenim ostalim metodama liječenja povrati normalno funkcioniranje zgloba te se vrati svojim normalnim tjelesnim aktivnostima.

Liječenje najčešće započinje neoperacijskim metodama, pokušavajući maksimalno odgoditi operaciju, kao što su fizikalna terapija, uporaba analgetika i antireumatika, liječenje regenerativnom terapijom matičnim stanicama te promjena svakodnevnih životnih aktivnosti uz korištenje potpore štapom ili štakama.

Zamjena zgloba kuka tj. ugradnja endoproteze kuka indicirana je kada dolazi do progresije tegoba i krajnje faze unatoč neoperacijskom liječenju. Odluku o ugradnji umjetnog zgloba donose bolesnik i njegova obitelj nakon što ih liječnik u potpunosti obavijesti o prednostima i manama takve operacije odnosno drugim mogućnostima liječenja.

Odabir proteze

Odabir proteze iznimno je bitan za krajni rezultat i dugotrajnost proteze. Ona se bira individualno, prema potrebama pacijenta, životnoj dobi, spolu, aktivnostima te anatomskoj građi kuka. Za dugotrajnost proteze te njezinu stabilnost najvažniji je odabir noseće površine proteze kuka pri čemu se najmanje troše keramičke noseće površine, što povećava trajanje proteze.

Obabir vrste proteze kuka ovisi u životnoj dobi pacijenta, svakodnevnim aktivnostima, uzroku oštećenja kuka, deformaciji kuka, koštanoj masi pacijenta. Danas postoji veliki broj različitih proteza kuka, a najbolje moguća opcija za pacijenta dogovara se individualno s liječnikom.

Ukoliko je pacijent mlađa osoba te ima dobro očuvanu koštanu masu ugrađuje se minimalno invazivna endoproteza kuka koja će maksimalno sačuvati koštanu masu za eventualnu reviziju u budućnosti uz minimalno oštećenje okolnog tkiva, mali ožiljak te brzu mobilizaciju i rehabilitaciju.

Proteze se sastoje od tri komponente (čašice, trupa i glavice) od kojih svaka ima više veličina te se individualno prilagođavaju svakom pacijentu. Na taj način rekonstruira se željena anatomija kuka i izjednačava duljina nogu. Od izrazite je važnosti posijeoperacijska rehabilitacija koja u slučaju ugradnje endoproteze traje 4 do 6 mjeseci

ENDOPROTEZA RAMENA

Cilj zahvata ugradnje endoproteze ramena je ukloniti bolnost i uspostaviti potpunu funkciju ramenog zgloba. Rame je treći zglob po učestalosti u koji se ugrađuje endoproteza, a ovaj zahvat u obzir dolazi kod uznapredovale artroze, starijih pacijenata s kompleksnim frakturama, osteonekroze, reumatoidnog artritisa te artropatija različitog uzroka.

Postoje tri vrste endoproteza:

  • parcijalne proteze
  • potpune(totalne) proteze
  • obrnute (reverzne) proteze

Parcijalna proteza ramena (hemiartroplastika ramena) jest ona kod koje se mijenja samo gornji dio (glava) nadlaktične kosti (humerusa), a dio lopatice (glenoid) se ne mijenja.

Kod potpune proteze ramena uz izmjenu nadlaktičnog dijela kosti mjenja se i konkavno zglobno tijelo odnosno glenoid lopatice.

Obrnuta proteza ramena koristi se uglavnom kao revizijska proteza nakon neuspješne ugradnje parcijalne ili potpune proteze ramena, a njena specifičnost leži u obrnutim odnosima nosivih površina. Glava proteze je na lopatici, a čašica na nadlaktičnoj kosti.

Rehabilitacija poslije operativnog zahvata započinje isti dan i to pasivnim kretnjama ramena. Vježbe razgibavanja uključuju gotovo sve smjerove i vrste pokreta ponavljajući nekoliko puta dnevno. One uključuju elevaciju, vanjsku rotaciju do 40 stupnjeva, unutarnju rotaciju, adukciju preko tijela, jačanje stiska, izometrične vježbe vanjskih rotatora te izometrične vježbe prednjeg, stražnjeg i srednjeg dijela deltoideusa.

Nakon razgibavanja nastavlja se sa fizikalnom terapijom jačanja muskulature te izvođenjem vježbi u vodi. Nije dopušteno nošenje tereta u operiranoj ruci niti teški fizički rad.

Ovakvom operacijom pacijentu se značajno poboljšava kvaliteta života te se on vraća svojim normalnim životnim aktivnostima bez boli i uz potpunu funkciju ramenoga zgloba.

Pitajte doktora

Doc. dr. sc.Sandor Rothprim. dr. med.

  • 35 godina iskustva
  • • Stalna edukacija
  • • Stručan liječnički tim
  • • Moderan dijagnostički centar
  • • Potpuno opremljene kirurške sale
  • • Privatne rehabilitacijske sobe