Najčešće indikacije za artroskopiju koljena su koljena su:

• Puknuće(ruptura) meniska
• Odlomljeni hrskavični ili hrskavično-koštani fragmenti
• Oštećenja zglobne hrskavice
• Upala sinovijalne membrane
• Nestabilnost patele
• Ruptura prednjih, stražnjih ili kolateralnih ligamenata koljena

Rekonstrukcija meniska

Najčešća indikacija za artroskopski zahvat upravo su ozljede meniska. Rupture meniska saniraju se na način da se što veći dio pokuša očuvati (zašiti) kako bi njegova funkcija perzistirala i na taj način se spriječilo razvoj artroze u budućnosti. Očuvanje meniska i njegove funkcije bilo kojom tehnikom naš su osnovni postulat rada jer se time osigurava originalno stanje i mehanika zgloba. Očuvanjem meniska zadržava se velika kontaktna površina smanjuje pritisak na kondile na mjestu kontakta. Ukoliko to nije moguće ostatak meniska se što bolje oblikuje kako bi zadovoljavao fiziološke funkcije ili se pak ako je oštećenje preveliko i onemogućava normalne kretnje zgloba (najčešće u starijoj dobi) u potpunosti odstrani. Poslije šivanja meniska pacijent mora prilagodbom hoda rasteretiti operiranu nogu te nositi ortozu za koljeno koja omogućuje samo određen raspon pokretljivosti koljena.

Saniranje oštećenja hrskavice

Oštećenja hrskavice mogu se sanirati i tretirati upotrebom brojnih modernih tehnika i artroskopskih instrumenata. Najčešće se se oštećene površine zaglađuju i poliraju kako bi zglob lakše funkcionirao te čine mikrofrakture koje potiču i omogućuju stvaranje novog hrskavičnog tkiva. Modernije tehnike liječenja ovakvih ozljeda uključuju autologno presađivanje hrskavice s neoštećenog mjesta u koljenu (gdje nam je hrskavica manje potrebna) na oštećeno mjesto. Najmodernije tehnike koriste uzgoj hrskavice u laboratoriju te njenio presađivanje i implantacija u koljeno. Pacijent odlazi kući ubrzo nakon zahvata hodajući, ali da bi zahvat imao maksimalni učinak mora poštivati određene protokle odnosno mora štedjeti nogu na kojoj je učinjen zahvat. Hod sa štakama obavezan je ukoliko je nadomještena oštećena hrskavice.

Rekonstrukcija ligamenata koljena

Ozljede ligamentarnog sustava koljena osobito su česte u fizički aktivnih ljudi te sportaša što im onemogućava nastavak daljnjih uobičajenih aktivnosti. Iz tih razloga osobito je bitan brz oporavak i izlječenje zbog čega je artroskopija metoda izbora.

Najčešća je ozljeda ligamenata koljena jest ruptura prednjeg križnog ligamenta (ACL) dok se u mnogo manjem postotku javljaju i ozljede stražnjeg križnog ligamenta (PCL) te kolateralnih ligamenata (MCL i LCL).

Artroskopski zahvat rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL-a) uključuje pripremu radnog polja i pristupa te koštanih kanale za presadak te se potom kroz nekoliko centimetara dugačak rez s medijalne strane potkoljenice gdje se izvadi materijal za presadak odnosno tetive mišića natkoljenice (m. semitendinozus i m. gracilis). U drugom dijelu operacije presadak se fiksira pomoću koštanih sidara i resorptivnih vijaka u prethodno izbušene kanale u kosti. U posebnim slučajevima ponekad se za rekonstrukciju kao presadak uzima i ligament patele. Operativni zahvat traje kratko i daje izvrsne postoperativne rezultate.

Toaleta koljena

Toaleta koljena bazični je artroskopski zahvat kojim se nastoji iz koljenoga zgloba iščistiti sve koštalne ili hrskavične elemente odnosno slobodna tijela koja onemogućavaju funkciju zgloba. Također vizualiziraju se sve nastale promjene i uviđa postojeće stanje zgloba kako bi se onda u datom trenutku moglo momentalno napraviti neki terapijski postupak ili planirati neko daljnje buduće liječenje.

Ukoliko postoji defekt hrskavice pune debljine sve do kosti, kost se može brusiti (abrazija) i bušiti (mikrofrakture) tako da se potakne stvaranje reparata hrskavice. U tom slučaju nastaje „zakrpa“ na mjestu oštećenja, a tako nastala hrskavica nema svojstva u cijelosti prave zglobne hrskavice, ona je manje elastična i njezina svrha je zatvoriti i premostiti defekt u zglobnoj hrskavici i spriječiti daljnje razdvajanje i oštećenje hrskavičnih slojeva.

Artroskopija gležnja je zahvat koji se najčešće primjenjuje kod saniranja ozljeda hrskavice i ligamenata navedenog zgloba. Ozljede hrskavice nastaju kao posljedica uganuća i istegnuća ligamenata koji stabiliziraju gležanj. Ukoliko nakon završenog liječenja ozljede ligamenata gležanj i dalje otiče te boli pri nekim kretnjama ili ako pacijent osjeća bolne preskoke, škripanje ili nesigurnost pri hodu i trčanju treba posumnjati i na ozljedu hrskavice. Ovakvo oštećenje potvrđuje se simanjem gležnja magnetnom rezonancom. Hrskavična oštećenja gležnja najčešće se pojavljuju u prednjem i vanjskom dijelu zgloba, a istovremena oštećenja hrskavice i kosti ispod nje vrlo su česta kod ovoga zgloba. Učestale ponavljajuće ozljede i mikrooštećenja u gležnju mogu dovesti do razvoja artroze, koja se očituje proširenim hrskavičnim oštećenjima, razvojem upale zgloba, čestim oteklinama i poremećajem arhitektonike zgloba. Pravovremeno liječenje hrskavičnih oštećenja stoga samnjuje rizik razvoja artroze.

Nakon artroskopskog zahvata kojim se potiče stvaranje reparata hrskavice potrebno je razdoblje od 4-6 tjedana rasterećenja zgloba kako bi se reparat i formirao i prihvatio. U tom razdoblju vježbama se održava pokretljivost zgloba. Postupno se povećava opterećenje na gležanj i pacijent se vraća svakodnevnom aktivnostima.

Artroskopske operacije na ramenu:

• Toaleta ramena
• Subakromijalna dekompresija
• Odstranjenje kalcifikata tetiva mišića rotatorne manšete
• Rekonstrukcija rotatorne manšete
• Stabilizacija ramena
• Fikasacija SLAP lezije

Toaleta ramena

Toaleta ramena je zahvat u kojem se uz pomoć precizne optike vizalizira unutrašnjost zgloba i sva moguća oštećenja elemenata koji sačinjavaju zglob. Nakon uviđaja i definiranja stanja zgloba donosi se odluka o daljnjim postupcima odnosno uz pomoć artroskopskih instrumenata ( hvatalice, škarice, grickalice, motorizirani instrumenti, elektrokoagulator) čiste se oštećena i degenerirana tkiva te ispire zglob i uklanjaju slobodna tijela. Budući se sve gleda na velikom monitoru uvećano u FULL HD rezoluciji moguće je vrlo precizno napraviti operaciju.

Subakromijalna dekompresija

Subakromijalna dekompresija je zahvat koji se koristi kao terapija pri djagnozi subakromijalnog sindroma sraza tj. subakromijalnog impingementa pri čemu se kamera uvodi u uzak prostor iznad tetiva rotatorne manžete, a ispod akromiona odnosno ne izvodi se u zglobu. Prethodno se uvjek pregleda i sam zglob ramena. U nekih ljudi akromion izbog svojeg prirodnog oblika ili degenerativnih promjena može završavati s izbočenjem prema tetivama rotatorne manžete zbog čega se pri podizanju ruke iznad glave, tetive rotatorne manžete pritišću između akromiona i glave nadlaktične kosti. U početku nastaje upala koju je moguće liječiti konzervativno odnosno analgeticima i fizikalnom terapijom dok kasnije dolazi do degeneracije te djelomične ili potpune rupture tetive. U tom slučaju nužan je artroskopski zahvat kojim se kroz dvije do tri rupice izbrusi višak kosti akromiona i na taj način oslobodi više prostora za tetivu.

Odstranjivanje kalcifikata

Odstranjenje kalcifikata tetiva mišića rotatorne manžete je zahvat pri kojem se kroz nekoliko rupica odstranjuje depozit kalcija u tetivama rotatorne manšete te nakupine koje nastaju kao dio upalno-degenerativnog procesa u tetivi.

Rekonstrukcija rotatorne manžete

Rekonstrukcija rotatorne manžete je zahvat kod kojeg se radi puknuća (rupture) jedne ili više tetiva na hvatištu za nadlaktičnu kost koštanim sidrima na kojima se nalaze konci rekonstruira hvatište tih tetiva te se one ponovno učvrste na njihovo hvatište. Najčešći uzrok ruptura tetiva rotatorne manšete je trošenje odnosno degeneracija tetiva, a tek sekundarno subakromijalni sindrom sraza. Simptomi koji se pojavljuju su bol u ramenu te slabost pri podizanju ruke, a pacijenti su uglavnom stariji od 40 godina. Ozljede ovakvoga tipa danas se artroskopskom metodom izvode rutinski. Poslije operacije potrebno je nositi posebnu ortozu za rame u periodu od 3-5 tjedana.

Stabilizacija ramena

Stabilizacija ramena je zahvat koji se izvodi kod nestabilnog ramena odnosno pacijenata kod kojih dolazi do redovitih iščašenja pri izvođenju pokreta. Oštećenje glenohumeralnih ligamenta (glavni stabilizator ramena) i labruma glenoida (zglobne strukture slične meniskusu koja sprečava iskakanje ramena) uzrokuje nestabilnost ramena, a ono može biti nestabilno u bilo kojem smjeru. Najčešći uzrok nestabilnosti ramena je trauma odnosno pad na ispruženu ruku ili pad na rame ili lakat te je česta u aktivnih sportaša. Atraumatska nestabilnost ramena nastaje kao posljedica dugotrajnih procesa koji oslabljuju stabilizaciju ramena i često je udružena s višesmjernom nestabilnošću. Artroskopska stabilizacija ramena danas je standardna metoda operacijskog liječenja svih vrsta nestabilnosti ramena, a napredak tehnologije posljednjih nekoliko godina omogućio je veliku ekspanziju u njezinoj primjeni. Artroskopijom se detaljno utvrđuje dijagnoza i istovremeno liječe aktualne patološke promjene iskorištavajući brojne prednosti u odnosu na otvorene tehnike poput dobre vizualizacije s minimalnim kirurškim rezom (5-6 mm), smanjenje operacijskog vremena i hospitalizacije, brža rehabilitacija, manje komplikacija, manji postoperativni ožiljak te u konačnici bolja pokretljivost i funkcija ramena. Danas se ova tehnika koristi uz pomoć koštanog sidra s intaartikularnim čvorom tako da se sidro na kojemu su konci fiksira u kost te se labrum ponovno pričvrsti na svoje mjesto uz glenoid i na taj se način spriječava ponovno iščašenje. Tijekom tog postupka u šav se zahvati i nabere dio zglobne čahure koja je nakon luksacije istegnuta te se na taj način postiže veća stabilnost.

Fikacija SLAP lezije

Fikacija SLAP lezije je zahvat koji se izvodi usljed ozljede gornjeg dijela labruma glenoida koji je povezan s hvatištem tetive bicepsa. Najčešće je traumatske etiologije te dolazi do odvajnja koje se sanira uz pomoć koštanog sidra s koncima te se labrum ponovno pričvrsti za glenoid.

Rehabilitacija poslije artroskopskih zahvata na ramenu uključuje nošenje posebnih ortoza i mirovanje u početku te se nakon nekoliko tjedana (ovisno o zahvatu) započinje s razgibavanjem i fizikalnom terapijom. Nakon 2-3 mjeseca započinje se s jačanjem muskulature dok se puna aktivnost i bavljenje sportom bez ograničenja očekuje za 6 mjeseci.

Najčešće indikacije za artroskopiju kuka jesu:

• Oštećenja labruma kuka – najčešća ozljeda je oštećenje labruma, fibrokartigelozne tvorbe koja okružuje glavu koja okružuje glavu bedrene kosti te pridonosi stabilnosti zgloba kuka. Analog je menisku u koljenu te labrumu u ramenu te najčešča struktura u kuku podložna oštećenjima. Ruptura labruma može uzrokovati oštećenja hrskavice i ubrzati razvoj degenerativnih promjena u kuku. Stoga je u tom slučaju indicirana resekcija oštećenja labruma ili refiksacija istog.
• Femoroacetabularni impingement (FAI) – deformacije u području vrata femura (CAM) i acetabuluma(PINCER) uzrokuju sraz istih te njihovo uklještenje što dovodi do pojave boli i ograničenja kretnji uz posljedično oštećenje hrskavice i labruma. U tom slučaju svakako je indicirana korekcija koštanih deformacija.
• Škljocajući kuk (Snapping hip syndrom) – Ovo patološko stanje okarakterizirano je zvučnom senzacijom odnosno pojavom ‘klika’ koje nastaje pri izvođenju nekih pokreta u zglobu te je udruženo sa senzacijom boli i ograničenjem pokreta. Uzrok ovakovog stanje može biti preskok traktusa iliotibijalisa preko velikog trohantera ili preskok tetive m.iliopsoasa preko glave femura koji uz zvučni i palpabilni fenomen uzrokoju bol uz ograničenje kretnji u zahvaćenom kuku. Terapija ovakvog stanja je endoskopsko opuštanje napetog i zadebljanog traktusa iliotibijalisa.
• Slobodna zglobna tijela – Bilo kakva veća sila ili opterećenje mogu uzrokovati puknuće i odvajanje dijela hrskavice ili neke druge strukture koja time postaje slobodno zglobno tijelo te na nekom drugom mjestu u zglobu uzrokuje daljnja oštećenja hrskavice uz upalu okolnog tkiva.
• Septički artritis
• Tumorske tvorbe

Izvodimo slijedeće astroskopske zahvate na laktu:

• Toaleta lakta – je zahvat kod koje se kroz nekoliko malenih otvora uz pomoć kamere pregleda cijeli zglob lakta te se odgovarajućim instrumentima odstrane slobodna zglobna tijela te upalom ili degeneracijom promijenjeno tkivo ili oštećenje. Istovremeno se može napraviti čišćenje sinovijalne ovojnice, poravnanje hrskavičnih oštećenja, poliranje i sl. Slobodno zglobno tijelo komadić je hrskavice ili pak hrskavice i kosti koji slobodno pluta u zglobu te se u pojedinim kretnjama iznenada može ispriječiti između zglobnih tijela i blokirati željeni pokret uz pojavu bolova i česte otekline lakta.
• Izrada mikrofraktura – je zahvat koji se izvodi uslijed potpunog gubitka hrskavice do kosti (4. stupanj artroze), a kojim se uz pomoć specijalnih dijetala buše rupice u subhondralnoj kosti. Ovakve nove ozljede (rupice) potaknuti će upalni i regenerativni proces te će se popuniti defekt novostvorenim ožiljkom i na taj način zaštititi kost i smanjit tegobe.

Upravo zbog ovako dobre vizualizacije sitnih sruktura zgloba, važna primjena artroskopije šake jest dijagnostička artroskopija koja nam direktnim prikazom zgloba omogućuje uvid u stanje hrskavičnih pokrova zglobnih ploha, te procjenu stupnja artroze, prikaz ligamenata i procjenu instabiliteta, prikaz triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa, prikaz i mogućnost odstranjenja slobodnih zglobnih tijela, pregled ligamenata kod prijeloma završnog dijela palčane kosti ili skofida, te izvođenje biopsije. Ovim pristupom može se precizno i detaljno procijenti o kakvom se problemu unutar zgloba radi te sukladno tome odrediti daljnje liječenje.

Osim već navedenih prednosti i mogućnosti treba navesti da su oštećenja okolnih struktura minimalna, prikaz anatomskih odnosa i struktura puno bolji, oporavak i povratak aktivnostima brži te estetski rezulatati puno bolji u odnosu na klasičnu operaciju otvorenog tipa.

Artroskopski zahvati na šaci:

• Sinoviektomija – sinovija kadkada hipertrofira i zadeblja te uzrokuje bolove, oteklinu i ograničenje kretnji u ručnom zglobu. Može se javiti kod upalnih bolesti poput reumatoidnog artritisa ili raznih ozljeda a artroskopskim zahvatom precizno se uklanja suvišni dio.
• Resekcija gangliona – Ganglion je cističnu tumorsku tvorbu u području ručnog zgloba koja svojim rastom ometa normalnu funkciju zgloba. Razvija iz zglobne čahure i ispunjena je zglobnom tekućinom, a punkcija i otvorena ekscizija gangliona često rezultiraju ponovnim pojavljivanjem tvorbe jer se na taj način često ne ukloni bolesni dio zglobne čahure. Artroskopskim liječenjem ova tvorba se u potpunosti uklanja te se značajno smanjuje mogućnost ponovnog pojavljivanja gangliona.
• Liječenje ozljeda triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa
• Liječenje ligamentarnih ozljeda
• Liječenje intraartikularnih prijeloma
• Artroliza zgloba i opuštanje volarne i dorzalne kapsule kod kontraktura ručnog zgloba nakon ozljeda
• Skraćenje završnog dijela lakatne kosti kod ulnarne kompresije odnosno sindroma sraza kada je lakatna kost duža od palčane
• Dijagnoza mallet finger, syndaktiliju i polidaktiliju.