Deformacija stopala

Oštećenja hrskavice gležnja

Ozljede zglobne hrskavice gležnja nastaju kao posljedica izrazito velikih i dugotrajnih opterećenja skočnoga zgloba u prekomjernim fizičkim aktivnostima te kao posljedica izolirane traume. Intraartikularni prijelomi gležnja, teža uganuća i iščašenja skočnoga zgloba redovito dovode do težih oštećenja zglobne hrskavice. Najčešće se događaju pri težem fizičkom radu, u prometnim nesrećama te pri sportskim aktivnostima.

Najučestalije mjesto ozljede zglobne hrskavice, nakon koljena, događa se u gležnju. Gležanj je zbog svoje specifične anatomije veoma ranjiv zglob izložen mnogim izravnim ozljedama i oštećenjima. Specifičan je zbog toga što prilikom opterećivanja cjelokupna masa tijela čovjeka se oslanja na jako malu hrskavičnu površinu unutar zgloba zbog čega je pritisak na krskavicu iznimno velik. Kretnje u skočnome zglobu vode, usmjeravaju i ograničavaju koštane i meke ligamentarne strukture. Ozljede u gležnju tako se najčešće dijele na koštane (prijelomi), hrskavične i ligamentarne.

Koštani prijelomi gležnja ukoliko su unutar zgloba zahvaćaju zglobnu hrskavicu što zahtijeva iznimno precizno i pravodobno kirurško liječenje. Ukoliko operativni zahvat nije pravilno izveden dolazi do pojave nekongruentnosti zglobnih tijela te hrskavica nema kontinuitet zbog čega dolazi povećanog trenja između zglobnih ploha te njenog ubrzanog trošenja. To u konačnici dovodi do nastanka posttraumatske artroze gležnja što za posljedicu ima potpuni gubitak zglobne hrskavice.

Prilikom jačih uganuća gležnja često dolazi dolazi do rupture ligamenata koji stabiliziraju gležanj. Ukoliko se takve ozljede u ranoj fazi ispravno ne liječe to za posljedicu ima razvoj nestabilnosti gležnja. Nestabilan gležanj ima patološku pokretljivost najčešće u anterio-posteriornmo smjeru (naprijed – nazad) te u tom slučaju također dolazi do nepravilnih pokreta i sudaranja zglobnih tijela što za posljedicu ima iznimno brzo trošenje zglobne hrskavice. Iz tog razloga bitno je na vrijeme stabilizirati gležanj te izvesti zahvat na oštećenoj hrskavici kako bi se ona na vrijeme sanirala ta zaustavilo njeno ubrzano propadanje.

Izolirana hrskavična oštećenja (osteohondralne lezije talusa) u gležnju relativno su česte. Nastaju kao posljedica djelovanja velikih sila na malenu površinu hrskavice uslijed čega dolazi do poremećaja krvne opskrbe hrskavice i subhondalne kosti. Navedeni tijek zbivanja dovodi do propadanja i odvajanja hrskavice od kosti što rezultira nastankom hrskavičnog defekta koji može biti različitog stpnja i veličine (I.-IV. stupnja). Ovakvo stanje potrebno je što hitnije ispravno liječiti kako bi se propadanje hrskavice zaustavilo te smanjilo oštećenje na ostale strukture zglobe. Danas se hrskavična oštećenja i defekti hrskavice operativno vrlo uspješno liječe različitim oblicima minimalno invazivnih tehnika što podrazumjeva artroskopiju gležnja, toaletu zgloba i ravnanje zglobnih površina, mikrofrakture, retrogradno bušenje te transplantaciju hrskavice. Ukoliko se ovakvo stanje na vrijeme ne liječi dolazi do ubrzanog propadanja zgloba te razvoja teške artroze gležnja te je u konačnici jedino preostalo liječenje ukočenje zgloba (artrodeza).